Manana sera otre dia......
04.08.2010., srijeda
Oluja
|
Drage moje Hrvatice i Hrvati! Danas sam shvatila da se mržnja nasljeđuje,ali i da se tamne strane prošlosti ne mogu samo tako zaboraviti,oprostiti..... Današnja izjava druga Tadića:"Oluja je zločin koji se ne smije zaboraviti" me toliko razočarala jer ni nakon 15 godina ne prihvaćaju činjenicu da su započeli rat na tuđoj zemnji,da su oni bili ti koji su došli na tuđu zemlju,u tuđi dom,palili te iste domove,ubijali našu braću,naše očeve,naše bake i djedove,silovali naše sestre i majke.......... S takvim razmišljanjem nikad ne možemo prijeći preko svega.Činjenica da još uvijek razmišljaju iskrivljenim mislima,ne daje nam nadu da se kaju zbog svega.... Milošević je bio diktator,maligni vođa,tiranin koji je svoje vizije htio provoditi kao da je sam Bog.Ni nakon 15 godina ne prihvaćate povijest,branite njegove ideje ovakvim izjavama druže Tadiću.Malignim i umobolnim tezama hranite svoj narod. Majka me uvijek učila da su svi ljudi jednaki,da u svakom žitu ima kukolja,ali ova vaša izjava nije poruka mira s kojom ste se najavili u naš grad Heroj.Tamo ste trebali ponizno doći,ali vaša izjava govori i vaše stajališe.Ništa niste bolji od Miloševića svi vi koji razmišljate isto. Ne želim vas u Vukovaru!!!!!Ne želim da vaša noga kroči na Svetu zemlju u koju ste sahranili naše heroje,koji su od vaših krvoločnih beštija branili svoju domovinu. Da,druže Tadiću,branili,jer ne možeš nešto braniti ako nije tvoje,a mi smo branili našu zemlju,naše domove.... Tek kad to shvatiš,dopustila bih ti da dođeš ali na koljenima. I da sam Kosorica ili Josipović nebi ja tebi tepala i dodvoravala ti se jer s istim razmišljanjem kao i predhodnik Milošević nećeš daleko,viruj mi,nije ni on daleko stigao..... U spomen na 15.obljetnicu Oluje |
02.10.2009., petak
VRIJEME ODLUKE
|
Ne mogu se više prepoznati...... Satima se ogledavam,pitajući se gdje sam nestala. Negdje u svom odrazu,potražila sam tebe,sjećajući se ljepote življenja,maštajući o nebitnim stvarima. I zar je potrebno uvijek da se dogodi nešto,da okrenem misli, razmišljanje suludo,da promijenim ono što nikad nisam ni pomislila promijeniti?! Ne mogu više.Ne želim imati snage ni voljeti ,ni maštati,ni sanjati ne želim,a to sam uvijek rado činila. I ne mislim da sam zahtjevna kad želim nešto više,kad jednostavno sve ovo nije dovoljno. U meni se nešto rascijepalo,htjela bih nešto značajno,a onda opet želim mir gdje to značajno ne dolazi u obzir. Kako popraviti stanje ludila?!Kako se pretvarati da ne znam,a vrlo dobro znam?! Kako krenuti dalje,biti tu,a ne pripadati tu?! Kako živjeti u želji da se vrati vrijeme? Da stanu sati? Kako zaustaviti ovu nesnosnu bol?Kako ?! A opet,kako može boljeti nešto na što sam ravnodušna? Cijeli svoj život se borim,ali sad ne mogu,nemam ono što bi me uvijek poticalo,što bi mi davalo snagu....... Nemam više nade...... Ostala je negdje u prošlosti,kada je sve bilo jednostavnije....... |
02.08.2009., nedjelja
MOJ DAN NA PLAŽI.......
|
Na plaži sam i neopisivo je sunčan dan. Ne volim kupanje,pa uvijek ponesem neku dobru knjigu da zabavim misli od te silne buke.... Ne mogu se pohvaliti da mi je tijelo osunčano ali tako mi je draže.... Moj ten nalikuje čovječjoj ribici i pravo bi čudo bilo kada bi iole potamnila. Udubljena tako u svoju knjigu,trgne me telefonski poziv u kojem prijateljica javlja da ne može doći. Pomislih,sad ću malo skočiti u more kako bih navlažila svoje tijelo. U moru uvijek otplivam dalje od svih jer volim plivati. U jednom trenutku ispred mene stvori se on,crn, pomalo zbunjen jer se nije nadao nikom u blizini.... "Jesam li te preplašio?"-obrati mi se Slatkiš. "Ne,ali drago mi je što si ti,mogao je biti i morski pas!"-uzvratim ja, trudeći se da bude smiješno. Polako smo plivali do obale i upoznavali se. Kroz tako malo vremena uspjeli smo uočiti da o nekim stvarima razmišljamo isto i da su nam pogledi na svijet donekle isti. Cijelo vrijeme ja u svojoj glavi mislim: "Ma,na koga me ovaj lik podsjeća i kako to da osijećam ovoliku privlačnost, čak i privrženost?!" Odjednom je njegova ruka dotakla moje grudi. Da li slučajno ili ne,znam samo da smo se nekako čudno pogledali. Zbunjeni situacijom,udaljili smo se i šutke nastavili plivati, ali iskre su vrcale,mogao si vidjeti tu vatru iz pogleda...... Zastanemo kraj hridi,odjednom me privuče sebi, stisne me tako jako da pomislih kako kosti pucaju.... Poljupci.....strast...... I onda odjednom...jedan poljubac me probudi iz sna. Moj Suđeni došao da ne budem sama. Pogledam ga i podsjeti me na Slatkiša iz sna..... Za ruku povedem svog Suđenog put morskog bespuća tražeći hrid da nastavimo san........... Shvatila sam da sam i previše zaljubljena u Suđenog i ponosna što mi i u snovima njegov lik dolazi, što mi još uvijek razvaljuje maštu. Prepričala sam Suđenom svoj san i složio se da je ostao malo nedorečen i da bi ga trebalo još dovršiti...., ali i da me više ne pušta samu na more..... |
27.07.2009., ponedjeljak
Maestral
|
Nečujno obilaziš moje misli, uvlačiš se u moje snove, kao lagani maestral. Tiho sam izustila tvoje ime, tražila u njemu nekakvo značenje, zbunjeno promatrala tvoj lik. Ponekad,dok te gledam, u crtama tvog lica tražim svoju sreću, u osmijehu prepoznajem tvoj način življenja. I kad misliš da sam zamišljena i u prazno često gledam, to ja svoje snove čuvam i nikome ih nedam. |
A kiša pada tako čudno.....
|
Trgnuo se kroz srce jedan nož. A sve je opet bilo isto,dosadno i mučno. Zar ništa nije bila istina i da li ona još postoji? Ne!Postoji samo varava laž što se lijepi za dušu,utapajući srce. O,živote mračni,tamni kaležu,daj smrti da te zamijeni. Bilo je mračno i tko zna što se sve nije vidjelo, samo su sjene nekuda plovile. Strast je nadvladala biće, a čežnja od svega jača,stegnula dušu i neda joj da diše. Crno je bilo,ali opet nekako svojski i dostojanstveno, bez riječi,bez suza,bez kratkog osmijeha. Riječi...Pa kome su one potrebne?! Ni riječima se ne može izraziti bit moje ljubavi. I opet kiša.Neutješna,žalosna.... I prolaznici su izgubljeni.... ...a šapat je bio dovoljan da uništi snagu moći, razori noć i povede me negdje u dubinu osjećaja što se gube u tami. Hladnoća se unosi u kosti... Ničeg nema....sve je bio san,nešto beskrajno, u želji za osvetom ili svetim dodirom. Kuda?Pa više nema puta,ni staze,ni zvijezda. A kiša pada tako čudno,kao da se smije, a zapravo skriva golemu tugu ove noći. I čemu se diviti?! S čime biti zanosan? Nježan šapat bio bi dovoljan da povede stazama svjetlosti ovu usamljenu dušu.... |
CECA ILI JAVA
|
Listam ja današnje novine i jedan članak me posebno razbjesnio. Raspisali se naši mediji o srpskoj kraljici kafana ceci ražnjatović ili kako je mi znamo arkanovoj ceci. Nisam osoba koja ne voli ljude,dapače,mama me uvijek učila da su svi ljudi isti,da u svakom narodu ima i dobrih i loših,ali ne razumijem tu slobodu i hrabrost te njihove pevaljke da dođe na naše more bez imalo srama. Podsjetimo se da je njen arkan bacao granate na naše more,isto to more na koje je ona došla uživati. Njen arkan je palio naše kuće,ubijao naše očeve,braću,djecu,silovao naše majke i sestre. Rušio je naše crkve,palio naše domove,mučio zarobljenike.... Znam da je to vrijeme strave prošlo i trudimo se zaboraviti,ali ono što ostaje u našim srcima neće izbrisati nijedna riječ isprike (koju nismo ni čuli),ni da 100 godina prođe nećemo zaboraviti naše ljude koji su branili ovu našu zemlju. Ta ista ceca je pjevala arkanovim neandertalcima i davala im moralnu podršku na ratištu. Ta ista ceca ga slavi kao "velikog čoveka" koji je branio svoja uvjerenja. E pa ceco,NAŠI VELIKI LJUDI umrli su od ruke tvoga arkana jer su branili svoja uvjerenja i svoje kuće koje je on došao uništiti. Ne mogu a da ne spomenem kako u našoj državi pojedinci brane Thompsonu da pjeva a svaki petak i subotu diljem Lijepe naše imamo "pevače" koji nas dolaze zabavljati. Zar to nije jadno?! Zar smo tako brzo zaboravili sav onaj užas?! Ne mrzim nikoga i ovo nikako nije govor mržnje,ali pitam se kakvi smo to mi ljudi kada svoje blatimo a tuđe slavimo? Žalosno ali istinito! I samo da napomenem na manu ovog teksta u kojem nije slučajnost što sam imena ovih ljudi pisala malim slovom. Iskreno,nisu zaslužili! |
24.07.2009., petak
Malo dobre zaj*******!!!
|
Neobični slučajevi Sveti Petar i Bog se dogovore da primaju samo slučajeve koji su umrli spektakularnom smrću! Poslije nekog vremena kuca netko na nebeska vrata. Sveti Petar: - Primamo samo neobične slučajeve! Pokojnik: - Saslušaj moju priču! Uvijek sam mislio da me žena vara. Tako sam došao 3 h ranije s posla, trčim ko lud 11 katova do stana, otvaram vrata, pretražujem stan i na terasi nađem tipa kako gol golcat visi sa vanjske strane terase i drži se za ogradu. Na to uzimam čekić i udaram ga k'o kretena svom snagom po prstima. On padne na nekakvu mekanu granu točno ispod. Đubre! Ja natrag u kuhinju, uzimam frižider i bacam ga preko terase i pun pogodak! Napokon je kreten sređen, a meni je to iznenađenje donijelo infarkt i eto, evo me kod tebe! - Ok – veli Sveti Petar – možeš ući. Ubrzo poslije toga ponovo se začuje kucanje na vratima. - Primamo samo neobične slučajeve! – veli Sveti Petar. - Nema problema – kaže pokojnik – Radio sam, kao i svaki dan, jutarnje vježbe na terasi i spotaknem se,pa se u padu u zadnji čas uhvatim za ogradu terase stana ispod mog. «Bože» - pomislim – «kakva sreća da sam još među živima». Tad dolazi neki idiot i udara čekićem po mojim prstima, ja padam i to baš na neku granu! Pomislim: «Ludo, već drugi put sam izbjegao smrt»! Pogledam gore i tad me pogodi ovaj blesavi frižider! - Ok, možeš ući u moj raj. Tada ponovno netko zakuca na nebeska vrata. - PRIMAMO SAMO NEOBIČNE SLUČAJEVE! – kaže Sveti Petar. - Nema problema – kaže pokojnik – Sjedim ja poslije jednog dobrog jebanja gol u frižider… - To je dovoljno. Uđi.  Odvažna dama Sjede u kupeu vlaka tri dzentlmena, Crnogorac i dama. U neka doba dama prdne ko konj. Kaze prvi dzentlmen: "Izvinite, nece se vise desiti!" Domalo, opet dama odapne. Kaze drugi dzentlmen: "Oprostite, omaklo mi se, nece vise." Kroz neko vrijeme, dama opet oplete. Kaze sad treci dzentlmen: "Pardon, gospodo, ovo se nece vise ponoviti." U neka doba ustaje Crnogorac i kaze: "Gospodo, ja odoh sad na WC...* ...ako ova gospodja prdne, recite da sam ja!!!" Jednom ginekolog-uvijek ginekolog Odlučio ginekolog poslije 20 godina prakse da je bilo dosta, zaradio je dovoljno novca da može konacno da se bavi onim što voli i upise se na tečaj za automehanicara. Pohadjao tako on tečaj i doslo vrijeme da izadje na ispit. Svi urade postavljeni zadatak za 2 sata, on ga uradi, ali za 4. Poslije toga, sav nervozan, ceka rezultate i konacno se pojavi profa i kaže: -Za postavljeni zadatak mogli ste maksimalno osvojiti10 bodova. Sad ću čitati redom vasa imena i rezultate... Cita on tako, ovaj je dobio 8, prosao, onaj je dobio 3, pao itd. i dodje i do ginekologa. -Ti si dobio 15 poena! -Kako?!?!?! -Prvih 5 zato što si rasturio motor. Drugih 5 sto si ga ponovo sklopio. A onih trećih 5, zato što si sve to uradio kroz auspuh!!! |
Kad se žene otkače
|
Skoro 3 mjeseca su prošla da nisam nigdje bila vani i ovo večeras je bio službeni povratak u moj brzopotezni život. Koncert Rozge nije nešto na što bi se otkačila,ali danas nakon 3 mjeseca bila sam spremna napraviti se važnom,srediti i udovoljiti mojoj princezi koja voli pjesme teta Jelene. Pozvala sam priju koja na sam spomen teta Jelene pukne od smija  i odmahne rukom,ali ona se,zbog neizmjerne ljubavi prema mojoj princezi odluči praviti nam društvo.Ponese prija žestiju  da lakše probavi pjesmice,ja vodu jer vozim.Uđemo kad ono koncert za predškolsku dob.Ajde dobro,nismo mi babe(bilo bogami i starijih),počela jedna pisma,vesela u Jeleninom tonu,druga pisma,a prija samo pijucka zakamufliranu žestiju u sokiću. E onda je vrag  odnija šalu,pisma za pismom i shvatimo kako nam je lipo i kako mrdamo guzama bez prestanka.Sve pisme pivale cilim glasom,mrdale nam se haljinice ko da smo došle s onim curicama s početka priče. Moja princeza plesala,pivala i onda u čudu pogledala mamu kako skida štikle od 12 cm i penje se na klupu di nastavlja svoj rytham&guz. Znači,dobro ispadne onda kad se najmanje nadaš i kad nisi baš od volje zbog nekih životnih situacija,ali je dobro veseliti se i živjeti punim plućima i što je najvažnije biti s onim ljudima koji te vole toliko da bi zbog tebe išli negdje iako im to nije bilo ni na kraj pameti. Nakon luda 3 mjeseca izbivanja,večeras sam osjetila da sam opet ona ista ja,nasmijana i vesela. Hvala mojoj priji na nenadano dobroj večeri,mojoj princezi što je mamu nagovorila da izađe i hvala teta Jeleni što je stvorila odličnu atmosferu. Laku noć! |
22.07.2009., srijeda
Žensko-muška prijateljstva
|
Ništa nije bolje nego kad imaš kraj sebe nekoga kome možeš sve reći, s kim možeš otvoreno razgovarati o ama baš svačemu. Tako smo nedavno moj Suđeni i ja imali jednu živahnu raspravu o prijateljstvu između različitih spolova. Naravno,nismo se složili i svoja stajališta i mišljenja branili smo ko lav i lavica.Činjenica je da ma koliko god svijet ide naprijed sa izjednačavanjem spolova,to još uvijek nije i čini mi se nikad neće biti izjednačeno. Muškarci će uvijek biti muškarčine,kojima je dragi Bog sa rebrom usadija i neki upaljač koji se pali samo onda kada žena kaže da njoj nešto nije normalno,a njima hvala Bogu je i u tome su svi muškarci identični,po tom malom upaljaču. Moj Suđeni misli da je normalno da muškarac ima prijateljicu i da neće nikad tu prijateljicu gledati drugačije(u to čisto sumnjam). A onda opet s druge strane kad ženska ima prijatelja,oni će kad-tad pokleknuti čarima sexa,jer taj moj prijatelj mene gleda onom stvari. Pa sad se ja pitam:Zar u njegovom slučaju njegova prijateljica nije žensko koje sam u svom slučaju ja?????? |
BIJELE UDOVICE NA MARKOV TRG
|
Palo mi na pamet da bi bile idealne za Sabor. Spasile bi ono rasulo svojim domišljatim vicevima jer kad jedan predsjednik može,koji je lega na fotelju koju mi plaćamo pričati viceve i to još one viceve koji nisu smiješni,Udovicama bi barem pristajalo i narod se nebi ljutija na njih. Mislim da post ne zaslužuje puno riječi,naslov govori više od njih! Laku noć! P.S. Drugi post će biti malo drugačiji jer mi je ove politike na vrh glave! Zašto pričati samo da bi pričali?! Bolje se posvetiti lijepšim stvarima,a njih je puno u životu! Sad stvarno laku noć! |
